Mgr. Soňa Uhrová je psihoterapeutkinja i fertility kouč, sertifikovana predavačica Škole karličnog dna, autorka projekta Kada beba ne dolazi, i jedna od holističkih stručnjakinja u klinici Unica u Brnu. Više od 10 godina prati žene na njihovom putu ka detetu i, kako sama kaže, ona je „pratilac na vašem putu do bebe“.
Kada, po vašem mišljenju, vredi potražiti psihološku podršku tokom puta ka detetu?
Psihološka nega i podrška na putu ka bebi trebalo bi da budu standardni deo lečenja u centru za asistiranu reprodukciju. Ovo se odnosi na sve faze – od saopštavanja rezultata pregleda, preko pripreme za medicinske zahvate, do vađenja jajnih ćelija ili transfera embriona.
Pri prirodnom začeću put može biti dug i ostaviti duboke emocionalne ožiljke, posebno nakon gubitka trudnoće ili u slučaju neosetljivog pristupa lekara. Žene često osećaju i pritisak svojih bližnjih, koji insenzitivnim pitanjima dodatno povećavaju bol.
Ako čekanje postane predugo (godinu dana ili više), terapija za parove je takođe opravdana. U Unici je to deo kliničke nege za pacijentkinje koje prolaze kroz IVF. Neplodnost je veliki izazov za svaku vezu i kod nekih parova može izazvati udaljavanje.
Koji su najčešći psihički izazovi sa kojima se ljudi susreću u slučaju neplodnosti?
Najčešće se susrećem sa nedostatkom relevantnih informacija. Iako danas imamo pristup velikoj količini informacija, internet je pun nepoželjnih saveta i iskrivljenih predstava o uspehu tretmana, što često utiče na psihičko stanje pacijentkinja.
Posle prvog neuspeha očekivanja se ruše, a žene se suočavaju sa frustracijom, strahom i anksioznošću. U ovoj fazi teško im je da poveruju da ne postoji nikakav identifikovan problem – stručno se to naziva idiopatskom neplodnošću, kada su oba partnera zdrava, ali dete i dalje ne dolazi. Ovo stanje može dovesti do osećaja bespomoćnosti i anksioznosti.
Još jedan čest izazov su gubici trudnoće, bilo prirodni ili nakon IVF-a. Pozitivan test trudnoće, praćen gubitkom, donosi veliku tugu i razočaranje. U terapiji se fokusiramo na obnavljanje nade i upravljanje strahom i anksioznošću proizašlim iz prethodnih iskustava.
Kako izgleda rad terapeuta sa parovima koji prolaze IVF?
Terapeut razume ne samo emocionalne reakcije oba partnera, već zna i kako tretman i hormoni utiču na psihu. Rad terapeuta je da prati par i motiviše ih da zajednički proživljavaju razočaranja. Često svaki partner tuguje zasebno, što ih može udaljiti jedno od drugog. Kod parova u okviru IVF centra govorimo o tzv. brzim mikrotraumama, koje se nagomilavaju brzo jedna za drugom. Često nema vremena da se svaka pojedinačno proživi, a kamoli zajednički.
Posebno poglavlje psihoterapijskog rada je intimnost i seksualni život, koji se menja tokom tretmana. Ono što je do tada bilo skriveno iza vrata spavaće sobe, iznenada postaje gotovo javna stvar. Procena spermograma, praćenje ovulacije, planiranje seksualnih odnosa – sve se naziva „trudjenje“. Ovo se smenjuje sa periodima kada je intimnost u vezi zabranjena. Sve ovo ozbiljno remeti odnos i prirodne potrebe oba partnera.
Mnogi ljudi potcenjuju značaj psihološke podrške tokom lečenja neplodnosti, iako je njen doprinos neprocenjiv. U klinici Unica težimo holističkom pristupu lečenju, koji uključuje ne samo fizički, već i psihički aspekt.
Kako psiholog može pomoći kod ponovljenih neuspeha i čekanja na rezultate?
Period čekanja na rezultat je za žene veoma težak. Često se plaše da će nešto pogrešno uraditi ili da je njihova krivica ako ne uspe. To vodi rastuće anksioznosti i ograničenjima u svakodnevnom životu. Kao terapeut vodim ih da pokušaju da žive što normalnijim životom, iako znaju da prolaze kroz veoma svesan proces.
Ova svesna faza je veoma zahtevna, zato radim sa vođenim meditacijama, pozitivnim sugestijama, vežbama disanja i tehnikama relaksacije koje pomažu u oslobađanju napetosti i savladavanju anksioznosti.
Šta biste poručili ljudima koji se dvoume da li da traže psihološku podršku?
Prevaziđite strah i različite forme predrasuda i jednostavno zatražite pomoć. Često u mojoj ordinaciji čujem: „Nadam se da nisam luda, pored svega, da mi treba psiholog.“ U društvu i dalje postoji određena stigmatizacija. Ali lečenje neplodnosti je emocionalno veoma zahtevno i nije sramota poveriti se stručnjaku. Psihološka podrška pomaže paru da savlada ceo proces i može značajno doprineti većoj uspešnosti tretmana.
U klinici Unica naglašavamo holistički pristup, koji uključuje ne samo psihološku podršku, već i druge holističke metode, poput akupunkture, fizioterapije, nutricionističkog savetovanja i joge. Ove metode mogu odlično dopuniti vaš tretman i podržati vas na putu ka bebi.
Ako tražite profesionalnu i sveobuhvatnu podršku na svakom koraku, Unica je pravo mesto.